Black&White

Dobrodošli na moj blog

13.02.2012.

...

Jučer sam pogledao beskućnika u oči

Bez jedne riječi rekao je mnogo

U skrivenoj knjizi sad samo piše

Možda sam ipak mogao više

 

Možda je nekad mislio da sve će moći

Možda je mislio da njegov dan mora doći

Možda ga čekanje dovelo

Bliže kraju nego početku

 

Tog  promrzlog zimskog jutra

Na trećem spratu moje zgrade

Shvatio sam da u tim očima

Više nema nade

02.01.2012.

U susret novoj


Daleko negdje sputan u poluzaborav jedan decembarski dan.Zima je te  godine pokazala svoje pravo lice.Naslikala je prekrasan akvarel I zaustavila vrijeme.Sjedim na gajbi piva u trošnoj minijaturnoj drvenoj bajtici koja je izvana izgledala poput nakrivljene pikasove slike.Preko puta mene mršava silueta starog dobrog ciganina.Njegovo izborano lice odavno je postalo domovina  osmijeha koji je u neku ruku  bio lična karta vedrine duha starca koji godinama prehranjuje familiju prodavajući cigarete na obližnjoj pijaci..Na eksponatu od tv-prijemnika koji je bio smješten iza njegovih leđa kroz maglu se nazirao vatromet u Sidneju.To je valjda bio maksimum signala koji je izvukla dobro očuvana viljuška umotana žicama koja je poslužila kao alternativa anteni.Šestorica malih nasljednika su trčkarali po ne više od 15 kvadrata kraljevstva skromnosti.U njihovim glavama to je bila atletska staza olimpijskog stadiona,Nasmjesio sam se jer se ne sudaraju.Vjerovatno se radilo o rutini.”Imam pravu stvar za tebe.Večeras ćeš biti kralj svake zabave.Ovo sam nosio kad sam osvojio ovu moju jadnicu”-Na časak se zamislio,gledajući žar cigarete,a potom  duboko uzdahnuo.”Eh ,da ti znaš koja je to ljepotica bila”.,rekao je sjetno držeći u lijevoj ruci zgužvani underground sako I fitilj kravatu .Hanuma u vunenim čarapama koja je prala fildžane po prvi put se nasmijala te večeri.

29.12.2011.

Duel generacija


Jednom prilikom stajah kao fikus između dvije vatre.Na jednoj nadobudni mladi pjevac ili ti horoz,s druge strane starac.U sred žustre rasprave sjedokosi reče“Dijete drago,ja zaboravih do sada onoliko koliko ti trenutno znaš“!

27.12.2011.

Pismeni sastav


Zlatni dečko je uvijek nosio strahove u sebi.U moru njegovih fobija ipak se najviše plasio soptvenog neznanja I površnosti.Kao adolescent je bio omiljen među školarkama.Ljepuškastom djecarcu su djevojčice uvijek prve prilazile.To ga je u neku ruku kasnije napravilo hendikepiranim,jer vrijeme surovo brzo leti, a godine nikoga ne maze.Dakle cure su odavno prestale  prilaziti ,a on se nikad nije naučio izboriti za ono što želi.Ostao  je u istom filmu.Sada je ogledalo govorilo drugu priču.U odrazu je bio usamljeni  parip od 37 kuka koji se oblači kao klinac. Prikriveni bijes vremenom je prerastao u lošu narav.Volio je često onako usput olajavati sve živo ,pa je zbog toga dobio nadimak karakterna pizda.Par puta sam uhvatio taj podli osmjeh na njegovom licu dok je poput neke stare majke ogovarao jednog od najboljih prijatelja.Posljednju djevojku je imao prije 7 godina.Ona je otvoreno priznala da ga je ostavila zbog toga što je jednostavno dosadan I bezličan.To zlatni dečko nikako nije mogao preboljeti.Od dugogodišnjeg plakanja je umalo dobio bruh.

24.12.2011.

Slučajna recenzija


Nakon što sam odgledao dva posljednja filmska ostvarenja Mire Sorvino I Christophera Lamberta nemogu se oteti dojmu da bi uspješnije sačuvali ugled da su statirali u reklami za toalet papir.

Bez imalo sarkazma tvrdim da je  Leptirica za Matamorphosis I The Presence remek djelo.

21.12.2011.

Black magic woman


Razbio sam famu nedodirljivosti

bio tvoj omiljeni incognito učenik

nakon svega

bacio sam posljednji pogled na taxi koji napušta Bulevar

I prihvatio spoznaju

da večernja škola došla je kraju

kad  počela je priča o namještaju

20.12.2011.

謝謝


Tajnim paktom postajali  smo vlasnici jezera

Uzimali ono najbolje sto život pruža

da nije bilo histerične majke

koja te prodala perverznom majstoru sečuanske  kuhinje

I malog Bruce Lee-a  koji me pogledom ubijao nebrojeno puta

sada ne bih morao priznati da

oduvijek Imam slabost za lucy Liu

18.12.2011.

Gracija


Bili smo noćas strofa arsenove pjesme

držala si me za ruku ne skrivajući sreću

dok opijeni smo crnom kraljicom

upoznavali svjetiljke uspavanog Agrama

 

16.12.2011.

Majstor enigme


Leon se poput sjenke  kretao hodnicima života.Njegova otuđenost je zračila nekim čudnim magnetizmom.Kladim se da su se mnogi radoznali dušebrižnici željeli makar na trenutak nastaniti u njegovu glavu .Sjetim se kad ga je stari pandur u penziji proglasio teroristom čija je primarna misija da zatruje vodovod.Njegove SAS-ovke , crna vijetnamka  I stara bilježnica od koje se nije odvajao bile su dovoljan razlog da mnoge lude babe povjeruju konspiraciji senilnog  jarca.Posmatrale su ga kao izgubljenu dušu,državnog neprijatelja ili čak samog belzebuba glavom I bradom.Da tragedija bude veća sin mahalskog Gebelsa je cuvao zlokobnu tajnu.Taj uglađeni student medicine I ljubitelj šalova od kašmira bio je do ušiju zaljubljen u žrtvu očevog terora.Leon je  po običaju ostajao ravnodušan na sve bjelosvjetske stigme.U stilu Big Lebowskog je dosao razgledati galeriju slika budućeg kirurga.Ignorisao je cijele večeri njegove vrckaste poglede .Kada je iskapio pola boce skupocjenog francuskog konjaka upitao je gdje se nalazi jarčeva soba.”Evo ovdje,ali tu niko ne smije ulaziti.Matori je čak I meni zabranio pristup”,rekla je spodoba  stidljivo prikravujući rukama rumenilio na obrazima.U tom trenutku Leon ga je poslao na tuširanje uz uvjerenje da će ga čekati.Nedugo nakon toga otvorio je vrata I ugledao veliki radni stol,mnoštvo dokumenata I francuski krevet.Bio je to jarčev komandni štab .

Na izlazu iz zgrade Leon je uz osmijeh palio cigaretu zamišljajući razočarano lice namirisane spodobe.Jarac se vratio sutradan ujutro sa nekog jubileja ispranih mozgova.Spodobu je probudio urlik očajnika.Dok je namještao u hodu svoj crveni bade mantil sa ogromnim zmajem na leđima spazio je jarca okamenjenog lica.Zurio je više mrtav nego živ u pravcu zida svoje omiljene prostorije.Pisalo je “MAJMUNE, SIN TI JE PEDER”

Da su malo bolje poznavali Leona shvatili bi da je on samo želio napisati pjesmu svog života I otići negdje daleko gdje ne krade  tuđu pažnju bez razloga.

15.12.2011.

Forbbiden kingdom


Miljama daleko od svojih adeta

postala si moja pustinjska princeza

znali smo oboje da noć neće potrajati vječno

sa svitanjem si mi pričala o svom djetinjstvu u Izmiru

dok  nijemo sam poput zatočenika sna promatrao pahulje

nikad ti nisam rekao

da mi je u  glavi tada odzvanjalo borhesovo prizivanje mladosti


Stariji postovi

Black&White
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829